Naširoko pisati o utakmici Hrvatske i Gibraltara nema previše smisla. Dva potpuno različita svijeta, u kvalitativnom i svakom drugom smislu. Vrijedi istaknuti da su Toni Fruk, Luka Sučić i Martin Erlić upisali prvijence u hrvatskom dresu. Kada je Sučić zabio, s tribine se činilo da je pustio suzu, a suigrači su mu čestitali i ujedno ga tješili.

Logično je zaključiti da je suza bila radosnica, ali i veliko olakšanje. Izgleda da mu je pao težak kamen sa srca, zna se što je proživljavao u posljednje vrijeme kada je nakratko ispao iz kruga Vatrenih.

Još jedan pokazatelj s kolikim se žarom i emocijama igra za Hrvatsku. To je ono što Vatrene izdvaja u regiji, ali i u ostatku svijeta. Naravno, uz neophodan uvjet, a to je visoka kvaliteta. Bez toge emocije ne vrijede previše. Ali kada imaš kvalitetu, kada imaš žar i ljubav prema nacionalnom dresu, sve je moguće.

Nije bilo savršeno, ali nije bilo ni straha

Hrvatska je stvarala i promašivala šanse, ali bilo je samo pitanje vremena kada će rezervna momčad načeti skromne goste, koji su ipak dosta dugo odlijevali prije nego što su sasvim pokleknuli.

Nije to bilo zbog neke njihove dobre igre, već puno više zbog loše postavljenih nišanskih sprava hrvatskih nogometaša. Promašili su svašta, nisu iskoristili niti jedanaesterac, iako se mora odati priznanje gostujućem vrataru, koji je možda odigrao partiju života i obranio nekoliko teških udaraca, pa i penal Majeru.

Da se igralo s nekim malo kvalitetnijem suparnikom, možda bismo se pobojali da će Vatrene stići kazna, ali Gibraltar je toliko orijentiran isključivo na branjenje da je bilo jasno kako je neki zalutali metak nemoguća misija. Drugi gol sve je riješio, ako je uopće bilo ikakve dileme.

Hrvatska praktički, ali ne i matematički na SP-u

Eto, dogodilo se i to: Hrvatska se praktički, iako ne matematički, plasirala na Svjetsko prvenstvo 2026. dva kola prije kraja kvalifikacija. Prvi put u povijesti. Česi su izgubili na Farskim otocima i sada se mora dogoditi nevjerojatan rasplet da Hrvatska ne bude prva na ljestvici nakon uvjerljiv pobjede protiv Gibraltara.

Vatreni bi morali izgubiti obje preostale utakmice, i od Farskih otoka u Rijeci i od Crne Gore u Podgorici, a Česi bi morali pobijediti Gibraltar s 10-15 golova razlike, sve ovisi s koliko bi razlike Hrvatska izgubila zadnje dvije utakmice. Lakonski se kaže da je u nogometu sve moguće, ali to je ipak scenarij koji nikada nismo, a niti ćemo gledati.

Naravno, teško je današnji format kvalifikacija uspoređivati s prohujalim vremenima, kada su kvalifikacije za SP i Euro bile osjetno zahtjevnije i teže, tako da nećemo previše uzdizati rezultat Vatrenih u ovim kvalifikacijama, ali činjenica je da će neke poznate, pa i nekoć velike reprezentacije, štoviše velesile, morati u dodatne kvalifikacije, a neke su već ispale ili su pred ispadanjem.

14 od mogućih 16 velikih natjecanja

Hrvatska se plasirala, ispričavamo se, pred plasmanom je na svoje 14. veliko natjecanje od mogućih 16. Osmo veliko natjecanje zaredom, sedmo SP ukupno. Čak i da nije bilo osvojenih medalja na Mundijalima, to su već sami po sebi rezultati koji Hrvatsku smještaju uz bok supersila.

Kada vidimo da jednoj Italiji opet opasno visi plasman na SP, bio bi joj to treći uzastopni neodlazak na Mundijal, onda rezultati Vatrenih dobivaju na još većoj težini. Neka pati koga smeta, Vatreni su nogometna velesila. Neoborivi argumenti: 14 od 16 mogućih plasmana na velika natjecanja, dvije svjetske bronce i jedno srebro.

Hrvatska ispred Španjolske, Engleske i Portugala

Za ilustraciju, u istom razdoblju, znači otkada Hrvatska nastupa na SP-ima, Španjolska, Engleska i Portugal tek su jednom dospjele do polufinala SP-a, a Hrvatska čak triput. U istom razdoblju od europskih reprezentacija Njemačka isto ima tri polufinala, a Francuska četiri. Kada usporedite te brojke, da je jedna mala Hrvatska ispred takvih sila, morate pasti na stražnjicu. Zvuči nemoguće.

Što će Vatreni napraviti u SAD-u, Meksiku i Kanadi, jako teško je prognozirati. Momčad je podosta obnovljena, ali velika hrvatska generacija je na izmaku, to se može reći dok Modrić, Perišić i Kramarić još igraju i drže glavne uzde momčadi.

Tek kada se oni oproste, moći ćemo podvući crtu pod najplodnije razdoblje hrvatskog nogometa. Hoće li sljedećeg ljeta biti još ulja u svijeći, hoćemo li gledati Modrićev i Perišićev posljednji pjev, što će izbornik Dalić napraviti, hoće li energičnije posegnuti za mlađim snagama ili će ići do kraja sa senatorima, to su pitanja na koja u ovom trenutku nemamo odgovore, tek slutnje i prognoze.

Treća medalja sa SP-a zaredom?

Kako god, Hrvatska odavno ne ide na velike turnire samo da bi sudjelovala, i u Sjevernoj Americi će pokušati otići što dalje, ako je moguće do treće uzastopne svjetske medalje. Zvuči pretjerano? Neki će reći da su ostarjeli, da izgledaju tromo i usporeno, ali ako smo išta naučili svih ovih godina, to je da Vatrene nikada ne smijete podcijeniti.

Iako je većina kadra poznata, do SP-a ima još dovoljno vremena i možda se neki novi igrači nametnu. Hrvatskoj treba još malo hitrine i energije, barem jedan ili dva brza i fizički moćna igrača jako dobro bi joj došli.